Pages

četvrtak, 12. prosinca 2013.

Bo­em ži­vi u pije­smi

U Be­o­gra­du je u subotu obe­le­že­na pet­na­e­sto­go­di­šnji­ca smr­ti To­me Zdrav­ko­vi­ća, naj­slu­ša­ni­jeg i naj­e­mi­to­va­ni­jeg pe­va­ča i kan­ta­u­to­ra grad­ske pe­sme. Skrom­no ali sa mno­go emo­ci­ja u Do­mu sin­di­ka­ta odr­ža­na je iz­lo­žba fo­to­gra­fi­ja, odev­nih pred­me­ta i mu­zič­kih iz­da­nja ovog ve­li­ka­na do­ma­će mu­zi­ke.

 U Be­o­gra­du je u subotu obe­le­že­na pet­na­e­sto­go­di­šnji­ca smr­ti To­me Zdrav­ko­vi­ća, naj­slu­ša­ni­jeg i naj­e­mi­to­va­ni­jeg pe­va­ča i kan­ta­u­to­ra grad­ske pe­sme. Skrom­no ali sa mno­go emo­ci­ja u Do­mu sin­di­ka­ta odr­ža­na je iz­lo­žba fo­to­gra­fi­ja, odev­nih pred­me­ta i mu­zič­kih iz­da­nja ovog ve­li­ka­na do­ma­će mu­zi­ke.
Pe­sme "Za Lji­lja­nu", "Se­ćaš li se Sa­nja", "Ka­fa­na je mo­ja sud­bi­na", "Šta će mi ži­vot" ko­je su ti­ho svi­ra­le iz­ma­mi­le su su­ze ali i se­ća­nja go­to­vo svih pri­sut­nih.
- To­ma je po­sled­nji bo­em - re­kao je Aca Ko­stić, no­vi­nar ra­di­ja "Hit". - Da bi to bi­li tre­ba da ima­te sr­ce, a To­ma ga je imao. Svi pam­ti­mo ne­ki nje­gov kon­cert ili dru­že­nje s njim u ka­fa­ni. Nje­go­ve pe­sme i duh još ži­ve u na­ro­du.
Or­ga­ni­za­tor i autor ove je­din­stve­ne iz­lo­žbe pod na­zi­vom "U sla­vu pe­sme i lju­ba­vi" je ku­stos Mu­ze­ja isto­ri­je Ju­go­sla­vi­je Velj­ko Sma­je­vić. Ka­ko nam je ob­ja­snio iz­lo­žba će bi­ti po­klo­nje­na To­mi­noj udo­vi­ci Gor­da­ni Zdrav­ko­vić.
- Dra­go mi je da se nje­go­ve pe­sme slu­ša­ju go­di­na­ma po­sle nje­go­ve smr­ti - re­kla je Gor­da­na Zdrav­ko­vić. - To­ma je ži­veo ona­ko ka­ko se ose­ćao. Ta­ko je pi­sao, pe­vao i ra­dio. Već go­di­na­ma sa si­nom ži­vim u Ka­na­di. Na­rav­no, nje­go­ve pe­sme stal­no slu­ša­mo u ku­ći. To­mu sam vo­le­la i ni­sam se uda­la za nje­ga jer je bio ve­li­ki umet­nik, pe­vač i kom­po­zi­tor.
To­mi­ni pri­ja­te­lji pam­te da je vo­leo da tro­ši pa­re na kar­te i ru­let. Ne­ki se se­ća­ju i da je znao ceo ho­no­rar da po­klo­ni de­voj­či­ci ko­ja je pro­da­va­la cve­će.
Ve­li­kan na­rod­ne mu­zi­ke sa­hra­njen je na be­o­grad­skom Cen­tral­nom gro­blju. Že­lja mno­gih estrad­nih umet­ni­ka bi­la je da jed­na uli­ca u Be­o­gra­du no­si nje­go­vo ime i da mu se po­smrt­ni osta­ci pre­me­ste u Ale­ju ve­li­ka­na.
Iako je bi­lo na­ja­vlji­va­no da će se na go­di­šnji­ci smr­ti To­me Zdrav­ko­vi­ća po­ja­vi­ti mno­ge po­zna­te lič­no­sti, one su iz­o­sta­le.

NA­GRA­DE
VE­LI­KAN na­rod­ne mu­zi­ke osva­jao je na­gra­de i bio la­u­re­at fe­sti­va­la fol­ka "Be­o­grad­ski sa­bor", "Hi­ta le­ta", sa­ra­jev­ske "Ili­dže" i "Me­sa­ma". Ok­to­bar­sku na­gra­du gra­da Be­o­gra­da do­bio je 1991. go­di­ne, sa­mo me­sec da­na po­sle smr­ti.

 

 

 

Nema komentara:

Objavi komentar