Dječaci su oduzeti biološkim roditeljima zbog zanemarivanja i zapuštanja. U godinu i pol, koliko su proveli kod udomitelja, kažu, djeca su iznimno napredovala, smirila su se i socijalizirala, a naročito su se povezali s udomiteljima.
- Znali smo da postoji mogućnost da djeca idu na posvojenje i razumjeli smo to. Ali ovo nismo očekivali – kažu udomitelji.
Centar za socijalnu skrb ih, tvrde, nije ni obavijestio da će se to dogoditi, a osim što su, kažu, bez ikakve pripreme 16. listopada ove godine istrgnuli dječake iz obitelji koju su smatrali svojom, istoga su ih dana i razdvojili i dali na posvojenje u tri različite obitelji u tri različita grada!
- Zamislite vi te male dušice, da im se to dogodi u jednom danu! Da ih odvoje i od nas i međusobno! Zašto taj postupak nije mogao ići normalno, da ih mi pripremimo, da ih podržavamo, da im kažemo da će dobiti mamu i tatu, da će im biti lijepo? Da se nađemo s posvojiteljima, da ih upoznamo s djecom, porazgovaramo? Da im kažemo što vole, a što ne, što im je važno, kako ih se uspavljuje? I zar nisu mogli naći obitelj koja bi posvojila sve troje? Jer to su krasna djeca – pitaju se udomitelji. Pokušali su o tome razgovarati u nadležnom centru no, kaže, nisu ih željeli ni primiti, a neslužbenim su kanalima čuli da je i posvojiteljima zabranjeno da ih zovu i kontaktiraju.
U Centru za socijalnu skrb ne niječu da su – suprotno svim preporukama – dječake posvojile tri različite obitelji, ali tvrde da nije bilo moguće učiniti suprotno.
- To je jako kompliciran slučaj, radilo se o troje jako zapuštene i fizički jako različite djece među kojom nije bilo nikakve povezanosti. Radili smo sve što smo mogli za dobrobit djece, ali nije bilo moguće pronaći posvojitelje za svu trojicu jer nismo nikada imali tako zanemarenu djecu. Nismo mogli pronaći nikoga tko bi želio barem dvojicu – tvrdi nadležna socijalna radnica, ne precizirajući koliko je posvojiteljskih parova kontaktirala i je li moguće da niti jedan od oko 750 posvojiteljskih parova nije bio spreman uzeti braću.
- Ne znam za svih 750, ali oni koje smo kontaktirali – nisu – kaže.
Ispričala je da su djeca u jako teškom stanju, da dijete od četiri godine uopće ne priča, da još nosi pelene, da ni najstariji brat ne kontrolira veliku nuždu te da je srednji brat iznimno agresivan.
Uz to, tvrdi, dječaci su dobro upoznali svoje posvojitelje te se s njima zbližili kroz najmanje šest susreta, a povratne informacije su jako dobre – posvojitelji su, kaže, prezadovoljni.
- Moj Bože… Ne možemo doći k sebi. Ti su dječaci svirali tamburice u lokalnom društvu, išli u malu školu, najstariji je imao odlične rezultate u školi, družili su se, svi ih znaju! Da nose pelene i ne znaju pričati?!? Pa ovo je izvan pameti! Na televiziji su nastupali tijekom Vinkovačkih jeseni! I da su imali šest susreta s posvojiteljima? Ovo je sramota – kažu rezignirani udomitelji.
Jedini susret s posvojiteljima, ističu udomitelji, mogao se dogoditi mjesec dana ranije, kad je socijalna radnica došla po djecu i odvela ih na psihotestiranje.
- Djeca su se vratila uplakana i ponavljala da ne žele ići od nas. Shvatili smo da nešto nije u redu. Mi i dalje nismo mogli doći do informacija – kažu udomitelji.
Udomitelji su o svemu obavijestili i Ministarstvo socijalne politike, koje je najavilo nadzor u Centru i utvrđivanje istine. Informacije koje su im do sada dostavljene iz Centra odgovaraju onima koje je nama prezentirala socijalna radnica.
Stoga u Ministarstvu navode kako ih je Centar obavijestio da su djeca dobro pripremljena, a da udomitelji nisu mirno prihvatili činjenicu da će djeca biti posvojena, da su negodovali i da je to razlog zbog kojeg Centar nije dogovarao susrete djece s posvojiteljima u prisutnosti udomitelja. Međutim, kažu, pomno će istražiti cijeli slučaj.
Kako neslužbeno saznajemo, Ministarstvu se nedavno za pomoć obratio još jedan udomiteljski par iz nadležnosti toga centra. Na udomljenju su imali dvoje djece. S jednim su se djetetom izrazito povezali, a drugo se nije moglo adaptirati.
Obavijestili su Centar da bi rado posvojili jedno dijete, da su stvorili s njim duboku emocionalnu vezu i da bi htjeli biti obitelj. Centar im je odgovorio da to ne dolazi u obzir i da moraju posvojiti oboje djece.
Na to nisu bili spremni, ali su razumjeli i poštovali odluku Centra da djeca ostanu zajedno. Međutim, nakon kraćeg vremena doznali su da je Centar za socijalnu skrb djecu da na posvojenje – u dvije različite obitelji
‘Posvojenje i razdvajanje djece bez pripreme ima dalekosežne posljedice’
Posvojenje djece bez temeljite pripreme, kao i razdvajanje biološke braće kad ono nije nužno stručno je krajnje neprihvatljivo i neodgovorno te može imati dalekosežne posljedice.
- Priprema djece prije posvojenja neophodna je za lakšu tranziciju djece iz udomiteljske obitelji ili ustanove u novu situaciju i novu obitelj. Prijelaz je sam po sebi težak, jer dijete odlazi od osoba koje je poznavalo i za koje se vezalo u potpuno novu situaciju u kojoj mu praktično stranci postaju roditelji. Upravo zbog toga je priprema djeteta važna – objašnjava Diana Topčić-Rosenberg, predsjednica Udruge za podršku posvajanju Adopta, koja je prošli mjesec, u suradnji s Ministarstvom socijalne politike, organizirala konferenciju za stručnjake i posvojitelje pod geslom “Dijete u središtu posvojenja”.
Priprema, dodaje, minimalno treba uključivati razgovor s djetetom o tome što će se dogoditi, koji trebaju obaviti stručni radnici centra za socijalnu skrb u suradnji s udomiteljima.
- Uloga udomitelja je iznimno važna jer bi oni trebali djetetu pomoći da se oprosti s okruženjem u kojem je do tada boravilo i dati mu svojevrsnu dozvolu da zavoli novu obitelj. Bez svega toga, dijete samo proživljava novu traumu kakvu je već proživjelo kada je izdvojeno iz biološke obitelji. Takvi nagli prekidi, uz to što su neobzirni i okrutni, pridonose osjećaju potpunog gubitka kontrole nad svime što se djetetu događa, dodatno ga traumatiziraju i otežavaju vezivanje uz novu obitelj – kaže Topčić-Rosenberg.
Dodaje da je važno i nakon prelaska u novu obitelj održavati odnose s udomiteljima. To ne treba biti prečesto, ali barem za dječji rođendan, Božić ili Novu godinu kako bi dijete imalo poveznicu između svoje prošlosti i budućnosti.
- Nažalost, usprkos najavama reforme sustava posvojenja, svaki centar za socijalnu skrb još uvijek ima svoju praksu posvojenja, od odnosa s potencijanim psovojiteljima, odnosa prema djetetu dok je pod njihovom skrbi, izbora posvojitelja, upoznavanja s djetetom, cjelovitosti podataka o djeci. Na našoj nedavnoj konferenciji o posvojenju više smo puta isticali da je za reformu prvenstveno potrebna promjena stava: da dijete postane uistinu, a ne samo deklarativno, fokus posvojenja – ističe Topčić-Rosenberg.
Nema komentara:
Objavi komentar