Porodica Hasanbegović iz Hrasnice živi u betonu: Petero djece se kupa na vanjskoj temperaturi

Nakon što smo u sarajevskom naselju Nedžarići pronašli staricu koja živi u kartonima, nismo dugo odmakli i pronašli smo sedmočlanu porodicu koja živi u betonu. 

 Nakon što smo u sarajevskom naselju Nedžarići pronašli staricu koja živi u kartonima, nismo dugo odmakli i pronašli smo sedmočlanu porodicu koja živi u betonu.
Kao da je prva civilizacija miljama daleko od ove porodice koja preživljava dan za danom od čuda, jer sa 165 KM dječijeg dodatka ne mogu pokriti ni troškove stanovanja (voda, struja, održavanje…).
A petero mališana svaki dan uspravno, dignuta čela korača ka školi, ne stideći se što kao drugi mališani taj dan nemaju za užinu, nemaju za Pčelicu niti Veselu svesku, lektiru ili svesku. Na njima je sve čisto, nahranjeni su ljubavlju i pažnjom roditelja i naučeni da nisu manje vrijedni ako nemaju najnoviju marku mobitela, markirane pantalone ili svjež hljeb za doručak.
- Godinama nakon rata vodimo borbu za život dostojan čovjeka. Ja sam ranije mogao raditi, pa smo, iako skromno, živjeli normalno. Nismo nikada nikome ništa dugovali, jeli smo što smo imali, oblačili što bi nam neko dao, ali borili se da djeca budu zdrava, čista, uredna, lijepo odgojena. Njih petero redovno ide u školu, dvoje djece je deveti razred, jedno sedmi, jedno treći i najmlađe dijete je prvačić. Najvažnije nam je da oni izađu na pravi put, da završe škole i izbore se za svoje mjesto na ovome svijetu. Ali, kako oni rastu imaju i veće potrebe, od knjiga, preko garderobe, ali i hrane, priča nam Senad Hasanbegović iz Hrasnice i naglašava da mu najteže pada kada vidi uslove u kojima žive njegovi mališani.
Nažalost, ni u jednom dijelu stana nemaju normalne uslove, svugdje oko njih je beton!
- Nakon rata smo uselili u jedan stan u podrumu. Tu smo živjeli 12 godina, ali smo dobili deložaciju. Deložirani smo i iz jednog potkrovlja, a onda prije tri godine smo od Općine Ilidža dobili ovaj stan. Općina nam je izašla u susret koliko je mogla, ali nažalost, ja nisam u mogućnosti da pored hrane zaradim i za obnovu stana. Posljednjih nekoliko mjeseci i moja bolest je uznapredovala, tako da se sve teže krećem, ali i povremenih, fizičkih poslova je sve manje. Ljudi me sve rjeđe zovu, bojim se za našu budućnost, ističe Hasanbegović.
Senad Hasanbegović ima spondilozu kičme i često trpi strašne bolove zbog kojih mu je sve teže raditi teške fizičke poslove. Iako je cijeli rat proveo na prvoj borbenoj liniji nema nikakav stalni posao. Ima veliku želju da renovira kupatilo kako bi se njegova djeca imala gdje okupati a da ne drhte od hladnoće. Međutim, uskoro bi im moglo biti jednako hladno i u ostatku kuće jer donacija od 10 vreća briketa koje je nedavno dobio od g. Buce Hasanbegovića ne mogu na ovakvoj hladnoći dugo potrajati. Također, dobro bi im došao i plastenik, jer imaju komad zemlje iza zgrade koje bi im komšije rado ustupile da posade nešto za djecu, te na taj način barem malo obogate ishranu koja se svela na jedan topli obrok dnevno koji dobiju u Merhametovoj javnoj kuhinji.
Svi Bosanci i Hercegovci koji mogu pomoći da petero mališana sigurnijim koracima koračaju do škole i da umjesto novih lekcija ne osluškuju svoje gladne stomake, mogu pozvati broj telefona 061/013-909.